Alimentacija

Šta je alimentacija?

Alimentacija (zakonski naziv: Izdržavanje) je zakonom ustanovljena obaveza određenih lica da izdržavaju pojedine članove svoje uže ili šire porodice. Dakle, alimentacija je pravni institut koji istovremeno prestavlja i pravo i obavezu. Dok je za neke članove porodice alimentacija pravo, za neke druge članove porodice alimentacija predstavlja obavezu. Tako pojedini članovi porodice imaju pravo da budu izdržavani od svojih srodnika, odnosno da pod uslovima i na način predviđen zakonom budu primaoci izdržavanja. Istovremeno, drugi srodnici kao članovi porodice imaju obavezu da to izdržavanje daju, odnosno da budu davaoci izdržavanja.

Vrste alimentacije

Porodični zakon prepoznaje i bliže uređuje nekoliko različitih vrsti izdržavanja. Najznačajnije i u praksi najčešće je svakako izdržavanje maloletne dece od strane roditelja. Ovo je ujedno i najzastupljenija vrsta alimentacije kojom se domaći sudovi u praksi bave. Pored ovoga, zakon poznaje i izdržavanje supružnika, izdržavanje vanbračnog partnera, izdržavanje majke deteta, izdržavanje punoletnog deteta, izdržavanje roditelja, izdržavanje brata odnosno sestre i izdržavanje tazbinskih srodnika. Za svaku pojedinu vrstu alimentacije zakon detaljno propisuje uslove pod kojima se ta alimentacija može ostvariti, način na koji se ona ostvaruje, kao i dužinu njenog trajanja.

Izdržavanje deteta

Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od svojih roditelja i ovo pravo deteta spada u korpus dečijih prava koje ono ima kako prema domaćoj legislativi tako i prema usvojenim međunarodnim konvencijama koje se bave pravima deteta. Obaveza izdržavanja maloletnog deteta je obaveza svakog roditelja, bez obzira na njegov bračni odnosno vanbračni status. Roditelji obično ovu svoju obavezu vrše zajednički i sporazumno, pa se ovo pitanje retko pojavljuje u praski kada roditelji ostvaruju bračnu ili vanbračnu zajednicu života. Međutim, kada između roditelja prestane da se ostvaruje efektivna zajednica života (zajednica privređivanja i trošenja), kao recimo u slučaju razvoda braka ili prestanka postojanja vanbračne zajednice, ovo pitanje postaje veoma aktuelno i u praksi ume da stvori velike probleme. Razlog tome je što prestanak zajednice privređivanja i trošenja povlači za sobom i potrebu da se onom roditelju koji zajednicu napušta odredi precizna visina doprinosa za izdržavanje deteta. Obaveza izdržavanja maloletnog deteta traje od rođenja deteta pa sve do njegovog punoletstva, odnosno do njegove navršene 18. godine života. Zakonom je propisano kada se i pod kojim uslovima ova obaveza roditelja može produžiti. Pored roditelja, maloletno dete ima pravo na izdržavanje i od svojih ostalih srodnika, ako su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi.

Punoletno dete koje se nalazi na redovnom školovanju ima pravo na izdržavanje od svojih roditelja, srazmerno njihovim mogućnostima. Ovo pravo je vremenski ograničeno do navršene 26. godine života deteta. Pored ovoga, pravo da bude izdržavano od svojih roditelja ima i ono punoletno dete koje nije sposobno za rad i koje nema dovoljno sredstava za sopstveno i samostalno izdržavanje.

Visina alimentacije

Alimentacija se po pravilu određuje u novcu imajući u vidu potrebe onoga koji izdržavanje treba da prima i mogućnosti onoga koji izdržavanje treba da daje. Potrebe primaoca izdržavanja obično zavise od njegovog uzrasta, zdravlja, imovine i prihoda, a mogućnosti davaoca izdržavanja cene se prema njegovim prihodima, imovini, mogućnostima za zaposlenje i sticanje prihoda, kao i prema eventualnoj obavezi da izdržava neka druga lica. Izdržavanje se može odrediti ili u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili pak u procentu od redovnih mesečnih primanja koje davalac izdržavanja ostvaruje. Minimalni iznos alimentacije je propisan zakonom, a u kojoj će tačno visini alimentacija biti određena zavisi od svih konkretnih okolnosti slučaja i od toga kako će te konkretne okolnosti postupajući sud ceniti.

Određivanje alimentacije

Obaveza plaćanja alimentacije je ustanovljena zakonom, ali se konkretna visina alimentacije, u slučaju potrebe, određuje sudskom odlukom ili eventualno sporazumom koji u zakonom propisanoj formi zaključuju primalac i davalac izdržavanja. Tako, primera radi, alimentacija maloletnom detetu može biti određena sudskom odlukom donetom u okviru postupka za razvod braka njegovih roditelja, ili pak u posebnom postupku koji bi se pred nadležnim sudom vodio po tužbi za alimentaciju.